Sherlock Bar – mjesto susreta karaktera, kulture i kave na Trakošćanskoj
Na vuglecu Trakošćanske i Melengradske, tik do vreve Trešnjevačkog placa, smjestio se Sherlock Bar – lokal koji nije samo još jedan kvartovski kafić, već pažljivo oblikovan identitet. Od svojeg otvaranja 2018. godine, ovaj caffe bar postao je nezaobilazna postaja ne samo za lokalne kavopije i koktel entuzijaste, nego i za sve koji cijene prostor s dušom, karakterom i autentičnom estetikom.
Prvo što upada u oči prilikom ulaska u Sherlock je prostor ispunjen svjetlom – zahvaljujući velikim staklenim stijenama, pogled se pruža direktno na živahnu Trakošćansku ulicu, što kafiću daje otvorenost, komunikaciju s prostorom i rijetko viđenu povezanost s kvartovskom svakodnevicom. Unutra, potpuno druga priča – zatamnjen prostor u steampunk duhu, ispunjen mjedom, bakrenim cijevima, detaljima koji podsjećaju na viktorijanski London i nezaobilazni lik Sherlocka Holmesa. U kutu: replika njegove sobe.
Sherlock je bar koji se ne prestaje mijenjati – bilo da se radi o pićima, raspoloženju, glazbi ili publici. Ujutro se ondje ispijaju duge kave i scrolla telefon, popodne se sastaje na razgovoru uz prirodne sokove i pivo, a navečer se Sherlock pretvara u intimni koktel bar – s craft whiskeyjima, rumovima i ginovima za one profinjenijeg ukusa.
Vlasnik bara, Marijan, u kvartu poznatiji kao Mašo, nije želio otvoriti još jedan klasični kafić. Kako sam kaže, želio je stvoriti prostor koji komunicira – s gostom, s vremenom, s idejom. Sherlock je njegov odgovor na pitanje što nedostaje Trešnjevki: mjesto koje objedinjuje kavu, koktele, glazbu, karakter i prostor u kojem možeš doći sam – i svejedno se osjećati kao da si s nekim.
U razgovoru za Puls Trešnjevke, Mašo otkriva kako je spojio estetiku viktorijanskog Londona i atmosferu zagrebačke Trešnjevke, zašto su mu staklene stijene jednako važne kao i ponuda whiskeyja, i kako izgleda svakodnevica nekoga tko želi ostati vjeran sebi, kvartu i svemu što ga čini – Sherlockovski dosljednim;
Puls: Sherlock Bar nije običan kvartovski lokal – što te inspiriralo da ga osmisliš baš u ovom stilu?
Mašo: Lik Sherlocka Holmesa koji mi je oduvijek bio jako zanimljiv zapravo je odredio stil uređenja. Po njemu smo sve radili – od koncepta do najmanjih detalja.
Puls: Koliko su Trešnjevka i njezini stanovnici utjecali na tvoj koncept?
Mašo: Iskreno, nimalo. Takvoga nečega ovdje prije nije niti bilo i baš sam zato htio ponuditi nešto novo stanovnicima Trešnjevke.
Puls: Velike staklene stijene otvaraju prostor prema ulici – je li to bila simbolična odluka, povezana s otvorenošću lokala?
Mašo: Velike staklene stijene stavili smo kako bismo postigli otvorenost lokala i povezanost s ulicom i prolaznicima. Osim što su vizualno vrlo atraktivne – stvarno je lijepo kad prostor ima toliko svjetla.
Puls: Kako birate pića, koktele, glazbu? Ima li neka filozofija iza ponude?
Mašo: Prilikom otvaranja veliku ulogu imao je Marin Nekić koji je majstor pića i veliki stručnjak u svijetu ugostiteljstva. Kasnije smo u suradnji s našim dobavljačima stalno nešto mijenjali i osvježavali ponudu jer svake godine želimo gostima ponuditi nešto novo. Trudimo se da sve bude fino, zanimljivo i oku ugodno. Kad je riječ o whiskeyjima i rumovima, birali smo stvarno samo najbolja pića – imamo odličnu ponudu single maltova i vrhunskih rumova. Što se glazbe tiče, preko dana je ona laganija, uz kavu, dok navečer i vikendom imamo live nastupe i DJ-eve. Tada se čuju jazz, disco pa čak i trash domaći hitovi – vikendom bude veselo!
Puls: Sherlock Holmes i viktorijanski ugođaj nisu čest motiv u Zagrebu. Zašto baš on, i zašto baš sada?
Mašo: Da, stvarno nisu, to sam dobro istražio kad sam se odlučio baš za taj lik. Mislim da je samo jedan lokal u Europi uređen po Sherlocku. On mi je bio zanimljiv jer se po njemu lokal može urediti s puno detalja i sitnica – želio sam da gost svaki put otkrije nešto novo, čak i kad dođe deseti put. U vrijeme kad sam radio Sherlock, takvih lokala u Zagrebu baš i nije bilo. Po meni, to su pravi „craft“ lokali – nisu jedan od deset u lancu, nego jedan kojem se posvetiš 100% i dotjeraš ga u svakom smislu, od uređenja do usluge. Naravno da ima grešaka, nismo savršeni, ali trudimo se da sve bude kako treba.
Puls: Kako održavate ravnotežu između ozbiljne ugostiteljske ponude i kreativnog identiteta prostora?
Mašo: Budući da je Sherlock bar po pitanju kreativnog identiteta na visokoj razini, trudimo se da isto bude i s ponudom. Uvijek pratimo trendove i osluškujemo što gosti žele, a tu nam pomažu dugogodišnje iskustvo i naši kolege – majstori pića i ugostiteljstva.
Puls: Sherlock Bar okuplja raznoliku publiku – tko su vaši najčešći gosti?
Mašo: Stvarno je raznolika. Dolaze naši susjedi, prijatelji lokala, legende kvarta, odvjetnici, nogometaši, glumci… Ne bih nikoga posebno izdvajao niti spominjao imena, ali Sherlock je stanica velikog broja ljudi, najčešće baš naših Trešnjevčana.
Puls: Možemo li uskoro očekivati proširenje koncepta – kulturne večeri, književne tribine, jazz nastupe?
Mašo: Što se koncepta tiče, vidimo da su ljudi zadovoljni i da smo od ponedjeljka do nedjelje u punom pogonu, pa nećemo puno mijenjati. Jutarnja kavica, popodnevni koktelčić, večernji live i DJ nastupi i dalje će biti primarni u Sherlocku. Naravno, uvijek ćemo to sve nastojati dodatno poboljšati i ponuditi gostima još kvalitetniju uslugu.
Puls: Tko je Mašo izvan Sherlocka?
Mašo: Dečko s Trešnjevke koji voli druženja sa svojom obitelji i prijateljima – kratko i jednostavno!
Puls: Kako vidiš budućnost kvarta i ulogu koju ovakvi prostori mogu igrati u životu zajednice?
Mašo: Vidim je u lijepom svjetlu – vjerujem da će nam biti sve ljepše i kvalitetnije. Ovakvi prostori itekako imaju svoju ulogu jer znamo koliko volimo ispijati kavice i omiljena pića u ovakvim lokalima. Vjerujem da ćemo na taj način i mi, zajedno s gostima, oblikovati ljude, ponudu i sam identitet Trešnjevke.
Više od kave
Sherlock nije samo lokal s dizajnom – on je iskustvo. Mjesto koje ne pokušava privući masovnu publiku, nego okuplja one koji znaju što žele. Neki će reći da je to “britanski duh u zagrebačkom tijelu”, drugi da je to “najbolje mjesto za koktel bez buke”. Ono što je sigurno – Sherlock je jedno od rijetkih mjesta na Trešnjevki koje se ističe upravo time što nije pokušalo biti sve za svakoga, već nešto specifično za svakoga tko zna prepoznati kvalitetu.
Sherlock Bar tijekom godina nije ostao samo na estetskom dojmu – njeguje i odnos s lokalnom zajednicom. Redovito se ondje okupljaju freelanceri s laptopima, susjedi s djecom, prijatelji nakon posla, ali i stalni gosti koji već desetljećima ne mijenjaju kvart. Sherlock ne funkcionira kao lanac, ni kao modni hir – on funkcionira kao produžena dnevna soba kvarta, s osobljem koje zna narudžbu i prije nego što sjednete. U tome je snaga ovakvih prostora: u autentičnosti, u ljudima i u svakodnevnim ritualima.
I zato – bilo da dolazite na kavu ujutro, na whiskey navečer, na pogled prema Trakošćanskoj, ili samo da sjedite uz tišinu Holmesove sjene – Sherlock Bar će vas dočekati otvorenih vrata i uz karakteristični ugođaj. Time se dodatno potvrđuje njegova uloga kao modernog kvartovskog brenda – mjesta koje kombinira osobnost i estetiku s ugostiteljskom ozbiljnošću, a sve to u ritmu Trakošćanske, koja svakoga dana nudi novu priču.
