Već gotovo tri desetljeća miris roštilja mami posjetitelje Jaruna na otok Trešnjevka. Jarunska oaza, kako glasi ime kultnog ugostiteljskog objekta koji se tamo nalazi, od 1996. godine okuplja obitelji, rekreativce, bicikliste, ribolovce i šetače željne dobre hrane i predaha uz jezero. No, ova dugogodišnja tradicija danas je pod znakom upitnika.
Nedjeljko, vlasnik Jarunske oaze, već 29 godina drži roštilj, pozdravlja stare mušterije po imenu i zna tko jede s lukom, a tko bez. Njegov objekt odavno je prerastao okvire običnog objekta s hranom – postao je sastajalište, orijentir, čak i simbol otoka Trešnjevka.
Međutim, nova prometna regulacija na Jarunu, koja je ograničila ili u potpunosti zabranila promet motornim vozilima, ostavila je traga i na poslovanju ovog mjesta. Kako je otok prilično udaljen ako ste pješak, dnevni broj posjetitelja radnim danom značajno je pao, pa Jarunska oaza više ne radi preko tjedna, već samo vikendom.
Preko tjedna skoro nitko ne dolazi. Ljudi jednostavno ne mogu doći autom blizu i ne da im se previše pješačiti s djecom i kolicima.
Ova mjera prometne regulacije, iako možda motivirana ekološkim ili sigurnosnim razlozima, nije uzela u obzir sudbine malih poduzetnika koji žive od Jaruna i koji svojim dugogodišnjim radom čine dušu ovog prostora. Dok se sve više priča o revitalizaciji Jaruna, postavlja se pitanje: može li Jarun živjeti bez svojih ljudi, bez mirisa roštilja, bez svojih oaza?
U prilog Jarunskoj oazi ne ide ni odluka Grada Zagreba o uvođenju autobusne linije oko jezera, ali samo vikendom i praznikom, kao da Jarun drugim danima ne postoji.
G. Željko Marušić, redoviti profesor na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, predlagao je 2023. pretvaranje RSC Jarun u pješačku i biciklističku zonu;
“Da bi takav centar zaživio punim kapacitetom, po suvremenim ekološkim i zdravoživotnim standardima, trebalo bi isključiti automobilski promet te ga pretvoriti u pješačku i biciklističku zonu, s dvokružnim prometom električnim autobusima i dostavom električnim vozilima. To bi trebalo sustavno upotpuniti poboljšanjem tramvajskih i autobusnih veza i izgradnjom parkirališnih kapaciteta u blizini ulaza.”
Promet i prometna regulacija trebaju služiti građanima te sportskim, rekreacijskim i poslovnim subjektima. Ako s njihove strane stižu primjedbe da im novi prometni sustav oko Jaruna otežava posao, povećava troškove, “zagorčava život”, stanje treba poboljšati.
📷: Puls Trešnjevke
O svemu nam iz svoje perspektive više ispričao gospon Nedjeljko, vlasnik oaze;
O počecima i tradiciji
Puls: Kako je započela priča s Jarunskom oazom? Što vas je još 1996. privuklo da baš ovdje pokrenete roštilj?
Nedjeljko: Devedespete sam prodal lokal koji sam držal u Vrapču iz kojeg i jesam. Nekak se potrefilo da je baš u to vrijeme više objekata na Jarunu bilo na prodaju, i za 63 tisuće tadašnjih maraka sam kupil drveni objekt u kojem sam ostal eto skoro trideset godina.
O izazovima s prometnom regulacijom
Puls: Što vam je ona konkretno donijela – u logističkom i financijskom smislu?
Nedjeljko: A kaj bi mi donijela, imam više slobodnog vremena prek tjedna. Gle, ja podržavam ukidanje prometa na jezeru, ali Grad bi trebao osigurati alternativu, ne samo mojim gostima već i svim ljudima koje duga šetnja i tegljenje stvari za roštilj demotiviraju od roštiljanja u za to predviđenim kućicama s one strane jezera.
Puls: Jeste li pokušali razgovarati s nadležnima u RSC Jarun ili Gradu Zagrebu? Ima li prostora za dogovor?
Nedjeljko: Ništ od toga, čak sam pisao i Uredu gradonačelnika, ali ništa nisu odgovorili.
O sadašnjoj situaciji i neizvjesnosti
Puls: Koliko vam poslovanje ovisi o vremenskoj prognozi vikendom, sad kad preko tjedna ne radite?
Nedjeljko: Ovisi puno, kak ne. Zamisli subotu navečer i prolom oblaka. Pa kak da gosti pobjegnu doma? Mogu jedino ostati ovdje prespavati. Ni taxi im ne mogu pozvati. A taxi bi riješio sve probleme! Apeliram na Grad Zagreb da omogući prometovanje taxija oko Jaruna, to bi riješilo stvar i oživjelo ovu zamrlu stranu obale, pod nasipom. Za 1. maj sve su kućice s roštiljima na toj strani bile krcate, od tada se rijetko tko odvažio na višekilometarsku šetnju s klopom i cugom. Taxi bi riješio stvar.
O budućnosti
Puls: Kako gledate na budućnost Jarunske oaze ako se regulacija ne promijeni i mislite li da postoji opasnost da Jarunska oaza potpuno nestane?
Nedjeljko: Ugovor mi traje do devetog mjesec iduće godine, obnavlja se svakih 5 godina, tak je od početka…Ja sam ionako pred penzijom, sin polako preuzima posao, i nadam se da će i on ostati ovdje barem koliko i ja.
Jarunska oaza je idealno mjesto za razne proslave, pogotovo za dječje rođendane, jer je u prirodi i uz samu terasu se nalazi prostrano i dobro opremljeno dječje igralište. Blizu je i plaža za invalide.
Uz rezervaciju dva tjedna unaprijed moguće je osigurati dolazak autom do Jarunske oaze – najbrže ćete do više informacija o toj opciji doći ako nazovete 098 622 956.
Za sada, Jarunska oaza opstaje zahvaljujući vikend posjetiteljima, ali pitanje je koliko još dugo. Ako se ne pronađe kompromisno rješenje, jedna od posljednjih autentičnih priča Jaruna mogla bi zauvijek utihnuti.
Ako vas put nanese prema otoku Trešnjevka – navratite na roštilj kod Nedjeljka. Možda će vam upravo ta posjeta ostati u sjećanju kao posljednja uspomena na jednu gotovo zaboravljenu Jarunsku tradiciju.
