Kako velika novogradnja ulazi u malu, mirnu ulicu koja nikada nije bila planirana za takve zahvate
Rihtmanova ulica jedna je od onih trešnjevačkih ulica koje većina Zagrepčana ne bi znala pokazati na karti. Kratka, mirna, uvučena između većih prometnica, bez izloga i bez tranzitnog prometa. Povezuje Trakošćansku i Novu cestu, i omeđena je vrtićem i školom s jedne, i zgradom u izgradnji s druge strane. Upravo zato promjene u Rihtmanovoj imaju posebnu težinu – jer se događaju u prostoru koji je dosad funkcionirao gotovo neprimjetno, ali stabilno.
Ovaj tekst dio je serijala „Nove zgrade koje mijenjaju vizuru kvarta“, u kojem Puls Trešnjevke prati kako se novogradnja širi Trešnjevkom i kakve posljedice ostavlja na ulice koje nikada nisu bile planirane kao zone intenzivne izgradnje.
Smještena duž Rihtmanove ulice, na križanju s Novom cestom, zgrada projekta Rihtmanova nalazi se u jednom od dinamičnijih dijelova Trešnjevke. Građena prema najsuvremenijim standardima, predstavlja revoluciju u urbanom životu.
Završetak izgradnje planiran je za ožujak 2026., a zgrada će sadržavati 36 stanova i 107 garažnih mjesta.
Prema javno dostupnim oglasima, cijene stanova u ovom projektu dosežu 6.950,00 eura po kvadratnom metru, što dodatno pojačava pitanje kome su ovakvi zahvati u mirnim kvartovskim ulicama zapravo namijenjeni. Zgrada se nalazi neposredno uz školu i vrtić, što dodatno otvara pitanja prometne sigurnosti i svakodnevnog opterećenja prostora.
U širem urbanističkom i građevinskom diskursu projekt Rihtmanova istaknut je kao jedno od glavnih gradilišta u Zagrebu koja danas mijenjaju vizuru grada, potvrđujući da ovaj zahvat nije samo lokalna intervencija već dio općeg trenda razvoja na Trešnjevki i okolici.
Ulica bez buke, ali ne i bez vrijednosti
Rihtmanova nikada nije bila „razvojna lokacija“. Njezina vrijednost ležala je upravo u suprotnom – u miru, predvidljivosti i ljudskom mjerilu. Niska gradnja, mali broj stanara i slaba prometna opterećenost stvarali su prostor u kojem se živjelo, a ne samo prolazilo.
U takvom kontekstu nova zgrada ne djeluje samo kao arhitektonski dodatak, nego kao prekid kontinuiteta. Ne nužno negativan po definiciji, ali svakako snažan.
Kada mala ulica dobije veliku zgradu
Najveći izazov Rihtmanove nije pojedinačni projekt, nego nesrazmjer. Nova zgrada, po svojoj veličini i kapacitetu, donosi drastično više stanova, više automobila i više svakodnevne aktivnosti nego što je ulica dosad poznavala.
Ono što se na većim prometnicama „rasprši“, u malim ulicama postaje odmah vidljivo:
– parkiranje
– manevriranje vozila
– dostava
– buka
– prometna sigurnost
Rihtmanova pritom nema alternativne pravce ni rezervni prostor. Sve se događa unutar istog, ograničenog okvira.
Zakonito, ali i promišljeno?
Formalno gledano, ovakvi projekti u pravilu zadovoljavaju prostorno-plansku dokumentaciju. No Rihtmanova otvara ključno pitanje koje se sve češće postavlja na Trešnjevki: je li maksimalno dopušteno ujedno i optimalno?
Kada se gradnja promatra isključivo parcelu po parcelu, gubi se šira slika. Male ulice poput Rihtmanove postaju kolateralni prostor u kojem se posljedice osjete najbrže, ali o kojem se najmanje govori.
Kumulativni učinak koji se vidi tek kasnije
Zgrada na vuglecu Trakošćanske i Rihtmanove u kojoj se nalazi DM prva je izgrađena na prostoru ulice u kojoj su do prije nekih dvadesetak godina bile svega četiri obiteljske nižekatnice. Jedna zgrada rijetko je problem sama po sebi. No dvije ili tri u istoj mikrolokaciji već mijenjaju karakter prostora. Rihtmanova je primjer upravo tog kumulativnog učinka – procesa koji se ne događa naglo, ali je dugoročno nepovratan.
Ulica se ne mijenja preko noći. Mijenja se postupno, tiho, sve dok jednog dana ne postane nešto drugo od onoga što je bila.
Pitanje koje nadilazi Rihtmanovu
Rihtmanova nije iznimka, nego upozorenje. Ako se i najmanje ulice mogu promijeniti bez ikakve rasprave o njihovoj ulozi u kvartu, onda pitanje više nije gdje se gradi – nego kako se planira Trešnjevka kao cjelina.
Jer razvoj kvarta ne mjeri se samo brojem novih stanova, nego i očuvanjem prostora u kojima se i dalje može normalno živjeti.
