Nekad mjesto igre i mira, danas gradilište bez pauze
Gradska četvrt Trešnjevka – sjever, nekoć poznata po niskim kućama s dvorištima punima trešanja, obiteljskim dućanima i živoj uličnoj atmosferi, danas se nalazi pred najvećim izazovom svoje urbane povijesti. Tom izazovu ime je preizgrađenost. U posljednjih desetak godina kvart doživljava ekspanziju stambene izgradnje kakva nije viđena još od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No za razliku od tog doba, današnja gradnja ne dolazi s paralelnim razvojem infrastrukture, sadržaja i planiranja.
Kvart među najgušće naseljenima
Prema službenim podacima Grada Zagreba, smještena između Savske ceste i Zagrebačke avenije, Gradska četvrt Trešnjevka – sjever prostire se na svega 5,81 km², a u njoj živi više od 55.000 stanovnika, što ju svrstava na drugo mjesto najgušće naseljenih dijelova grada (odmah nakon Donjeg grada) s nevjerojatnih 95,4 stanovnika po hektaru. Trešnjevka – sjever bilježi gustoću od 9.118 stanovnika po km², dok Trešnjevka – jug, kao treća najgušće naseljena gradska četvrt, ima 6.639 stanovnika po km². Kvart je doslovno ispunjen do rubova, a nova gradilišta niču gotovo svakodnevno – umjesto starih prizemnica i kuća s vrtovima sada se pojavljuju zbijene stambene zgrade s 20, 30 pa i 50 stanova.
Beton na mjestu nekadašnjih dvorišta
Trakošćanska, Ogrizovićeva, Ozaljska, Rihtmanova – gotovo da nema ulice u kvartu u kojoj se ne gradi. Lokacije u kvartu na kojima niče moderna novogradnja s četrdesetak stanova često su na parcelama koje su do nedavno bile domovi jedne obitelji. Gustoća gradnje je tolika da stanari zgrada u susjedstvu više ne vide nebo – umjesto pogleda, gledaju izgradnju još jednog zida.
Infrastruktura ne prati rast
Golema količina novih stanova sa sobom donosi i tisuće novih stanovnika, automobila i djece – ali kvart već sad puca po šavovima. Prometnice su zakrčene, parkirališta nepostojeća, a javne službe na rubu kapaciteta. Osnovne škole u četvrti nemaju dovoljno kapaciteta za sve učenike, što ukazuje na potrebu za dodatnim obrazovnim ustanovama. Vrtići su prebukirani, a za mjesto u dječjim skupinama roditelji se prijavljuju i godinu dana unaprijed. Zdravstvena zaštita je dodatno opterećena – najbliže domove zdravlja već sada koristi daleko više stanovnika nego što je planirano. Javne zelene površine, već ionako rijetke, polako nestaju – dvorišta postaju parkirališta, vrtovi nestaju pod temeljima, a jedina „pluća“ tog dijela kvarta – zelene površine kojih je na Trešnjevki u odnosu na ukupnu površinu kvarta najmanje od svih gradskih četvrti – nisu dovoljne za potrebe tolikog broja ljudi.
Kvart gubi lice
Sociolozi i urbanisti godinama upozoravaju da preizgrađenost ne donosi samo prostornu nelagodu, već mijenja i samu bit zajednice. „Moj kvart – Trešnjevka“ je publikacija Centra za kulturu Trešnjevka koja još 2010. upozorava da identitet kvarta blijedi pod pritiskom komercijalizacije prostora. Male trgovine, radionice, obiteljski obrti – nestaju. Umjesto njih dolaze stanovi, apartmani za najam, i parkirna mjesta iza rampi. Novodoseljeni stanari često nisu vezani za kvart i nemaju razvijen osjećaj zajedništva, što dodatno smanjuje socijalnu koheziju i otežava organizirani otpor daljnjoj betonizaciji. Trešnjevka – sjever tako postaje spavaonica, a ne zajednica.
Nedostaje vizija
Problem leži i u nepostojanju jasne, dugoročne vizije urbanog razvoja. GUP Grada Zagreba nije prilagođen realnosti terena, a građevinske dozvole se izdaju parcijalno, bez sagledavanja šireg urbanog konteksta. I dalje se više pozornosti posvećuje interesima investitora nego interesima stanovnika. Gradnja se odvija bez obveze na izgradnju dodatne javne infrastrukture, što znači da se u kvart dodaju ljudi, ali ne i škole, ambulante, domovi za starije, javni sadržaji. Ono što ne vidimo odmah – poput zakopanih dotrajalih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi – također trpi, i ne jednom smo posljednjih godina i svjedočili pucanju cijevi i vodoskocima po kvartu, što je osim same dotrajalosti, i posljedica preopterećene stare infrastrukture.
Moguća rješenja
Trešnjevka – sjever hitno treba moratorij na daljnju prenamjenu obiteljskih parcela u stambene zgrade, kao i usklađenje broja stanova s infrastrukturnim kapacitetima. Nužno je uvođenje pravila koja bi investitore obvezivala na udio javnog sadržaja u projektima – barem igrališta, vrtića ili društvenih prostorija. Lokalna zajednica treba biti uključena u procese odlučivanja, a gradska uprava mora poštovati participativno planiranje – jer stanovnici najbolje znaju što njihovu kvartu treba. Samo zajedničkim naporima možemo očuvati Trešnjevku kao mjesto ugodnog života, a ne samo broj na statističkom prikazu.
Pozivamo vas da nam pošaljete fotografije, dojmove i komentare o izgradnji u vašem dijelu Trešnjevke. Glas građana mora se čuti.
