Kako suvremena novogradnja ulazi u ulicu koju pamtimo po industriji, prometu i zanatima
Zagorska ulica oduvijek je bila jedna od onih prometnica koje se ne primijete zato što su „oduvijek tu“. Široka, bučna, tranzitna – ulica kroz koju se prolazi, ali u kojoj se rijetko zastaje. Upravo zato svaka veća promjena na Zagorskoj ima težinu veću od same građevine. Nova zgrada koja se ondje gradi ne mijenja samo jednu parcelu – mijenja doživljaj cijele ulice.
Ovaj tekst prvi je u serijalu „Nove zgrade koje mijenjaju vizuru kvarta“, u kojem Puls Trešnjevke prati kako novogradnja utječe na izgled, ritam i svakodnevicu naših ulica.
Od industrijske periferije do investicijske zone
Zagorska je desetljećima nosila obilježja radničke i industrijske Trešnjevke. Skladišta, radionice, veći i manji pogoni i promet koji je spajao zapad grada s centrom. Arhitektura je bila funkcionalna, često neugledna, ali iskrena. Ulica je služila svrsi.
Nova stambena zgrada jasno poručuje da je ta faza završena. Umjesto utilitarnih objekata dolazi suvremena novogradnja: veća, viša, arhitektonski „čistija“ i tržišno orijentirana. To nije izoliran slučaj, nego dio šireg trenda u kojem se nekadašnje rubne zone kvarta pretvaraju u atraktivne lokacije za stanovanje.
Kako se nova zgrada uklapa u ulicu?
Zagorska ulica na tom je dijelu omeđena prostorima HŽ infrastrukture, reciklažnim dvorištem i elektranom-toplanom. Već je ranije dovršena HEP-ova zgrada zanimljivog izgleda, a sada je u tijeku gradnja projekta Laterra, odnosno stambene zgrade na prostoru bivše ciglane. Imat će ukupno sedam katova, dok će stanovi, ovisno o kvadraturi koštati između 4.100 i 4.900 eura po kvadratu.
Nova zgrada gradi se na lokaciji bivše ciglane, na adresi Zagorska ulica 2a, na katastarskoj čestici površine 2.558 kvadrata.
Prvo što upada u oči jest razlika u mjerilu. Nova zgrada dominira prostorom u odnosu na starije objekte u okolini. Takav kontrast sam po sebi nije nužno loš, ali otvara pitanje: gradi li se u skladu s karakterom ulice ili se karakter ulice prilagođava investiciji?
Arhitektonski, zgrada pripada suvremenom zagrebačkom standardu novogradnje – pravilne linije, veće staklene površine, naglasak na privatnim balkonima i kompaktnim stanovima. No Zagorska nije tiha rezidencijalna ulica. Ona je prometna arterija, s konstantnim protokom vozila i buke, što ovu gradnju čini i urbanistički zanimljivom, ali i izazovnom.
Službeni početak radova označen je lipnjem 2025. godine, a završetak se planira za lipanj 2027. godine. Projekt potpisuje studio Pixel više, a investitori su tvrtke Novi Kvadrat i Ceiling, koje iza sebe imaju brojne stambene projekte u Zagrebu i okolici.
Promet, parkiranje i svakodnevni život
Svaka nova zgrada na Trešnjevki neminovno otvara isto pitanje: gdje s automobilima?
Prometna opterećenost Zagorske već je velika, a dodatni stanovi znače i dodatna vozila. Iako su podzemne garaže kod zgrada ovog tipa standard, iskustvo s Trešnjevke pokazuje da se dio pritiska gotovo uvijek prelije na okolne ulice.
Sama zgrada predviđa 79 unutarnjih garažnih mjesta, 73 vanjska parkirališna mjesta na zapadnoj strani, te 14 garaža u prizemlju.
Za stanovnike u susjedstvu to znači više automobila, manje mjesta i gušći promet. Za pješake – još jednu točku na kojoj treba dodatno paziti. Ove posljedice rijetko su vidljive na vizualima projekata, ali su vrlo stvarne u svakodnevici.
Simbol promjene, ne samo gradilište
Ova je zgrada simbol promjene – znak da se Trešnjevka, pa tako i Zagorska, ubrzano transformira. Pitanje koje se nameće nije „gradi li se previše“, nego gradi li se promišljeno.
Ima li kvart dovoljno infrastrukture za nove stanovnike? Prati li javni prostor gustoću stanovanja? Razmišlja li se dugoročno ili se svaki projekt promatra izolirano, kroz prizmu dozvola i kvadrata?
Šira slika Trešnjevke
Zagorska danas pokazuje ono što će se sutra dogoditi i u drugim ulicama. Nova zgrada ondje nije kraj priče, nego početak niza sličnih zahvata koji postupno mijenjaju lice kvarta. Pitanje zato nije treba li se graditi, nego gradi li se Trešnjevka kao kvart za život ili isključivo kao prostor za proizvodnju novih kvadrata.
Upravo zato važno je o njima pisati – bez senzacionalizma, ali i bez zatvaranja očiju. Jer vizura kvarta nije apstraktan pojam. Ona određuje kako živimo, kako se krećemo i kako doživljavamo prostor koji zovemo domom.
