Osam mjeseci nakon našeg prvog obilaska skele su nestale, zgrada je gotovo završena, a razmjeri promjene Rithmanove ulice sada se vide puno jasnije
U siječnju ove godine Puls Trešnjevke objavio je drugi nastavak serijala „Nove zgrade koje mijenjaju vizuru kvarta“, posvećen projektu Rihtmanova na križanju Rihtmanove ulice i Nove ceste.
U tekstu “Rihtmanova: mala ulica, veliki zahvat” pratili smo tada još veliko gradilište i otvorili pitanje što se događa kada velika novogradnja uđe u malu, mirnu ulicu koja desetljećima nije bila oblikovana za takvu gustoću stanovanja.
Osam mjeseci poslije vratili smo se na isto mjesto.
Skele su nestale, pročelje je završeno, uređuju se posljednji detalji, prometne površine već su iscrtane, a zgrada je praktički poprimila svoj konačni izgled.
I tek sada postaje potpuno vidljivo ono o čemu smo pisali dok je još bila gradilište: Rithmanova više nije ista ulica.
Od nacrta i skela do nove stvarnosti
Dok je zgrada bila prekrivena skelama, njezinu je konačnu veličinu bilo teško doživjeti. Danas više nije.
Dugačko pročelje proteže se velikim dijelom ulice, dok se na uglu Nove ceste nova građevina nameće kao jedan od dominantnih objekata tog dijela Trešnjevke.
Kontrast je posebno izražen sa stražnje strane. Nekoliko metara od suvremene višekatnice još stoje stare trešnjevačke kuće od opeke. Između njih i novogradnje nastao je prostor koji možda bolje od bilo koje urbanističke karte pokazuje koliko se ovaj dio grada promijenio.
Na jednoj strani stara Trešnjevka, na drugoj nova.
I nekoliko metara između njih.
36 stanova, 107 garažnih mjesta – i jedna mala ulica
Prema podacima koje smo naveli u siječnju, projekt obuhvaća 36 stanova i 107 garažnih mjesta.
Upravo su garažna mjesta zanimljiv detalj kada se danas prođe uz zgradu. Ulazi i izlazi, kolni prolazi, prometna signalizacija i pristupi garaži sada su fizički dio prostora koji je donedavno izgledao sasvim drukčije.
Na jednom od pristupa već stoje prometni znakovi, uključujući ograničenje visine od 2,1 metar, a uz Novu cestu postavljena je i oznaka vatrogasnog pristupa.
Sve ono što je na projektu izgledalo kao tehnički detalj sada postaje svakodnevica ulice.
Rithmanova pokazuje dvije Trešnjevke
Posebno zanimljiv prizor pruža pogled prema starim kućama neposredno uz kompleks.
Nova zgrada, staklo, metal, uređene površine i podzemna garaža s jedne strane. Stara kuća od opeke s druge.
To nije samo arhitektonski kontrast.
To je gotovo fotografija procesa kroz koji prolazi velik dio Trešnjevke.
Male parcele i obiteljske kuće desetljećima su stvarale prepoznatljivu strukturu kvarta. Danas ih postupno zamjenjuju višestambene zgrade s desecima stanova. Svaki pojedinačni projekt možda mijenja samo jednu parcelu, ali njihov zbroj mijenja čitave ulice.
Upravo smo na taj kumulativni učinak upozorili u siječnju.
Danas ga više ne treba zamišljati.
Može ga se fotografirati.
Zgrada je završena. Urbanistička priča tek počinje
Bilo bi pogrešno svesti raspravu na pitanje je li nova zgrada lijepa ili ružna. To je stvar ukusa.
Važnije pitanje ostaje isto kao i prije osam mjeseci: što se događa s kvartom kada se kapacitet pojedinih parcela višestruko povećava, a okolne ulice, nogostupi i javni prostor uglavnom ostaju isti?
Rithmanova je posebno dobar primjer jer je riječ o kratkoj ulici omeđenoj školom, vrtićem i postojećim stambenim objektima.
Nova zgrada nije samo promijenila njezinu vizuru. Donijela je desetke novih stanova, velik broj garažnih mjesta i novu svakodnevnu dinamiku na prostor koji je desetljećima funkcionirao u sasvim drugom mjerilu.
Tek kada zgrada bude potpuno useljena moći će se vidjeti njezin stvarni utjecaj na promet, parkiranje i život neposrednog susjedstva.
U siječnju smo pitali što će se dogoditi. Sada možemo početi gledati odgovor.
Prije osam mjeseci završili smo tekst tvrdnjom da Rithmanova nije iznimka, nego upozorenje na pitanje kako se Trešnjevka planira kao cjelina.
Danas, kada je građevina gotovo završena, to pitanje izgleda još konkretnije.
Jer urbanistička promjena ne događa se onoga trenutka kada bager uđe na parcelu. Ne završava ni kada se skinu skele.
Prava promjena počinje onda kada se nova zgrada useli i kada njezini stanari, automobili, dostave i svakodnevni život postanu dio ulice.
Zato ćemo se Rithmanovoj ponovno vratiti.
Ne da bismo još jednom fotografirali zgradu, nego da vidimo kako će funkcionirati ulica kada gradilište konačno postane susjedstvo.
