Dok su se delegacije i političari 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, fotografirali na službenim lokacijama, Park pravednika među narodima ostao je potpuno ignoriran – bez vijenca, bez svijeće, bez ijedne službene geste Grada Zagreba ili lokalne samouprave.
U Zagrebu su se povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta održavale službene komemoracije, polagali vijenci i objavljivale političke poruke o važnosti pamćenja i borbe protiv zaborava. Ipak, jedno mjesto ostalo je potpuno ignorirano.
Park pravednika među narodima na Ciglenici – bez ijednog vijenca, bez svijeće, bez ikakve službene geste.
Park od 2011. nosi ime Park pravednika među narodima. Nalazi se uz Zagorsku ulicu, neposredno prije raskrižja sa Selskom cestom.
Pravednik među narodima (hebrejski khassidey umot ha-olam) je odlikovanje koje Izrael dodjeljuje pripadnicima drugih naroda koji su spašavali Židove tijekom holokausta, pritom riskirajući vlastite živote. Ovo odlikovanje je najviše izraelsko državno priznanje za nežidove. Njime je odlikovano više od 27 tisuća osoba diljem svijeta. Ovim su odlikovanjem odlikovane 104 osobe iz Hrvatske. Na medalji koju dodjeljuje izraelska vlada i Memorijalni muzej Yad Vashem iz Jeruzalema napisano je: “Onaj tko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet“
Na dan kada se Hrvatska, barem deklarativno, prisjeća šest milijuna ubijenih Židova i žrtava ustaškog režima, u parku koji je posvećen upravo spašavanju Židova i moralnoj hrabrosti pojedinaca, nije se pojavio nitko od odgovornih institucija.
Ni Mjesni odbor Ciglenica.
Ni Gradska četvrt Trešnjevka-sjever.
Ni Grad Zagreb.
Park koji ne služi protokolu, nego smislu
Park pravednika među narodima nije “još jedna zelena površina”. Riječ je o prostoru imenovanom po ljudima koji su u vrijeme holokausta riskirali vlastiti život kako bi spasili progonjene Židove – često bez ikakve nagrade, često u potpunoj anonimnosti.
U vremenu u kojem se mnogi lokalni političari rado pozivaju na antifašizam, europske vrijednosti i kulturu sjećanja, upravo bi ovakva mjesta trebala biti u središtu pažnje. No očito nisu.
Za razliku od centralnih i medijski atraktivnih lokacija, Park pravednika nema govornice ni službeni protokol. Ima samo sadržaj. I upravo zato je – zaboravljen.
Selektivno sjećanje kao praksa
Istoga dana kada su objavljivane fotografije polaganja ruža kod spomenika žrtvama holokausta i ustaškog režima u centru Zagreba, Park pravednika među narodima ostao je prazan.
To ne izgleda kao slučajan propust.
To izgleda kao selektivno pamćenje.
Jer kultura sjećanja koja ovisi o vidljivosti, političkoj koristi ili PR-u – prestaje biti kultura sjećanja. Postaje kulisa.
Dodatno, da se ne radi o slučajnom propustu na terenu, potvrđuje objava na službenim stranicama Grada Zagreba na društvenim mrežama. U njoj se detaljno navodi kako je obilježen Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta – spomen-šetnjom od nekadašnje sinagoge u Praškoj ulici do Spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima na Glavnom kolodvoru, uz polaganje ruža i sudjelovanje gradskih dužnosnika. Park pravednika među narodima u toj objavi ne spominje se ni jednom riječju. To jasno pokazuje da Park nije zaboravljen slučajno, nego jednostavno nije bio dio službenog programa obilježavanja.
Tko je bio nadležan – i zašto se nitko nije pojavio?
Park pravednika među narodima nalazi se na području Trešnjevke. Logično pitanje glasi:
- je li netko u MO Ciglenica smatrao da ovo mjesto zaslužuje barem simboličnu gestu?
- je li Gradska četvrt Trešnjevka-sjever uopće razmatrala obilježavanje?
- je li Grad Zagreb svjestan da ovakvi prostori postoje – ili postoje samo kad ih netko podsjeti?
Na ova pitanja zasad nema odgovora. Jer nitko se nije pojavio da bi ga dao.
Sjećanje bez obveze nije sjećanje
Ne može se istovremeno govoriti o važnosti pamćenja holokausta, a ignorirati park koji je posvećen onima koji su se tom zlu suprotstavili kada je to bilo najopasnije.
Ako se na Međunarodni dan sjećanja zaboravi Park pravednika među narodima, onda problem nije u zaboravu povijesti – nego u odnosu prema vlastitoj vjerodostojnosti.
Park pravednika među narodima postoji upravo zato da se pamte žrtve holokausta i oni koji su riskirali život da ih spase.
Jer sjećanje koje vrijedi samo kad je vidljivo – nije sjećanje.
To je protokol.
