Marta Kiš iznenadila nacionalne medije. Na Trešnjevki njezine nastupe slušamo već godinama!

Dok se nacionalni mediji bave izjavama gradske zastupnice Marte Kiš iz Možemo!, na Trešnjevki njezin način javnog istupanja nije nikakva novost. Puls Trešnjevke nazočio je sjednicama Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-sjever, gdje Kiš nastupa u ulozi vijećnice, i raspolaže tonskim zapisima s tih sjednica.

Gradska zastupnica Marta Kiš posljednjih je dana privukla pozornost nacionalnih medija svojim izjavama u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Index, Večernji list i 24sata prenijeli su njezine istupe povezane s naslijeđenim kućama u Sesvetama, ili kako Kiš kaže “Sesvetu”, a posebno je odjeknula rasprava o tome tko bi i pod kojim okolnostima trebao ustupiti vlastitu nekretninu.

Za mnoge koji su tek sada počeli pratiti njezine javne nastupe možda je riječ o iznenađenju.

Za Puls Trešnjevke – baš i nije.

Na Trešnjevki znatno manje medijske pozornosti

Marta Kiš nije aktivna samo u Gradskoj skupštini. Sudjeluje i u radu Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-sjever, gdje je Možemo! dio vladajuće većine.

Za razliku od sjednica Gradske skupštine, koje prate brojne redakcije, sjednice vijeća gradskih četvrti uglavnom prolaze ispod radara nacionalnih medija.

Puls Trešnjevke nazočio je sjednicama VGČ Trešnjevka-sjever te raspolaže njihovim tonskim zapisima.

Na temelju našeg praćenja tih sjednica, Kiš se ističe načinom na koji sudjeluje u raspravama s oporbenim vijećnicima i građanima koji dolaze zbog pitanja važnih za svoj kvart.

Njezine intervencije nerijetko ostavljaju dojam dociranja sugovornicima, a pojedina objašnjenja otvaraju pitanje koliko jasno sama razumije materiju o kojoj govori.

Pritom nije riječ o njezinu odnosu prema novinaru Pulsa Trešnjevke, s kojim nije ulazila u takve rasprave, nego o načinu komunikacije koji smo pratili tijekom sjednica.

Kada objašnjenje postane nerazumljivije od pitanja

Kao primjer načina na koji Kiš obrazlaže pojedina pitanja izdvajamo njezino izlaganje o nadležnosti tijela za zaštitu kulturnih dobara i obnovu Zagreba.

Govoreći o Gradskom zavodu za zaštitu spomenika i obračajući se vijećniku HDZ-a vezano uz jedan problem na Adžijinoj, izjavila je:

„Ne znam tko vam je to pisao, ali gradski zavod za zaštitu spomenika, koji je bio gradski, mnogi zavodi su centrirani i prešli u ministarstvo, ali je, upravo zbog obnove grada Zagreba, zavod postao gradski ured za kulturu kojem u zaglavlju mi šaljemo dopis i on je prolongirano još nadležan za ovo zbog zaštite koja je vezana i tome da se ne zezne… da se ne zezne obnova grada.“

Ovu izjavu donosimo prema dostupnom zapisu izlaganja, bez jezičnog uređivanja.

Što je vijećnica zapravo željela objasniti?

Da su određeni zavodi prešli u nadležnost Ministarstva? Da je gradsko tijelo reorganizirano zbog obnove Zagreba? Ili da je nadležnost za zaštitu kulturnih dobara privremeno zadržana na gradskoj razini?

Iz izgovorenog to nije moguće pouzdano zaključiti.

Posebno je zanimljiva tvrdnja da je zavod „upravo zbog obnove grada Zagreba“ postao gradski ured za kulturu, kao i formulacija da je taj ured „prolongirano još nadležan“.

Takva objašnjenja otvaraju dodatna pitanja umjesto da građanima pruže odgovore.

Naravno, svatko se tijekom javnog nastupa može nespretno izraziti. No kada osoba koja sudjeluje u donošenju odluka o javnim poslovima objašnjava nadležnosti institucija, od nje se opravdano očekuju razumljivost i preciznost.

Građani nisu došli na predavanje

Ono što smatramo znatno važnijim od pojedinačnih verbalnih gafova jest odnos izabranih predstavnika prema građanima.

Sjednice vijeća gradskih četvrti nisu privatni politički sastanci, nego mjesta na kojima bi se trebalo raspravljati o konkretnim problemima stanovnika.

Građani koji dolaze na sjednice ne dolaze polagati ispit iz poznavanja gradske uprave (o kojoj izabrani vijećnici nemaju blage veze) niti slušati politička predavanja.

Dolaze zbog komunalnih problema, prometnih pitanja, javnih površina, prostornih planova i drugih tema koje izravno utječu na kvalitetu njihova života.

Zato bi odgovori vijećnika trebali biti jasni, argumentirani i usmjereni na rješavanje problema.

Naš je dojam da nastupi Marte Kiš na sjednicama VGČ Trešnjevka-sjever ne ispunjavaju uvijek ta očekivanja.

Za Martu Kiš vrijede drukčija pravila?

Zanimljivo je i da je Marta Kiš na dvije sjednice Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-sjever kojima je nazočio Puls Trešnjevke došla u pratnji psa.

Da se razumijemo, protiv toga nemamo baš ništa. Dapače, psi su nam vrlo dragi, a Martin pas zasigurno nije odgovoran za političke istupe svoje vlasnice.

Ipak, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi njezini kolege iz Vijeća, ili iznimno bahati portir s kojim smo imali prilike komunicirati, reagirali kada bi se reporter Pulsa Trešnjevke na sjednici pojavio u pratnji vlastitog četveronožnog prijatelja.

Bi li i njemu ulazak bio dopušten bez ikakvih pitanja ili bi se odjednom pojavila neka pravila koja za vijećnicu vladajuće većine očito nisu predstavljala prepreku?

Ne tvrdimo da bi postupanje bilo drukčije. Ali s obzirom na iskustva s odnosom prema građanima i predstavnicima medija, bilo bi zanimljivo provjeriti vrijede li u prostorijama Vijeća jednaka pravila za sve.

Kiš i Karaturović – politička odgovornost na lokalnoj razini

Uz predsjednika Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-sjever Karaturovića, Marta Kiš jedna je od istaknutijih predstavnica Možemo! u političkom životu ove gradske četvrti.

Prema informacijama kojima raspolaže redakcija, dvojac Karaturović/Kiš vodi lokalni ogranak platforme barem od 2018., kada su se još zvali “Zagreb je naš”, iz čega je nastalo Možemo! (ime su mijenjali kako bi se mogli uključiti i u državnu politiku).

Upravo zato nastupi Marte Kiš imaju dodatnu težinu.

Od političara koji predstavljaju vlast na gradskoj i lokalnoj razini građani imaju pravo očekivati više od uvjerljivog nastupa pred vlastitim političkim istomišljenicima.

Imaju pravo očekivati poznavanje propisa, razumijevanje nadležnosti, spremnost na argumentiranu raspravu i poštovanje prema onima koji postavljaju neugodna pitanja. Propisi i razumijevanje nadležnosti misaona su imenica za sve vijećnike, neovisno o stranci iz koje dolaze.

To vrijedi za Martu Kiš, Karaturovića i svakog drugog izabranog predstavnika, bez obzira na stranačku pripadnost.

Nacionalni mediji tek sada otkrivaju ono što se na lokalnoj razini može pratiti godinama

Najnoviji istupi Marte Kiš pokazali su koliko brzo jedan nastup u Gradskoj skupštini može postati nacionalna vijest.

No istodobno otvaraju i drugo pitanje: koliko toga prolazi nezapaženo na sjednicama gradskih četvrti, gdje se o javnim poslovima raspravlja gotovo bez prisutnosti medija?

Upravo je to jedan od razloga postojanja lokalnih medija poput Pulsa Trešnjevke.

Naš posao nije samo prenositi priopćenja gradskih institucija i političkih stranaka, nego pratiti kako izabrani predstavnici obavljaju svoje dužnosti i kako se odnose prema građanima.

Marta Kiš možda je tek sada privukla pozornost nacionalnih redakcija. Na Trešnjevki, međutim, njezin javni nastup nije novost.

Marta Kiš na sjednicama VGČ Trešnjevka-sjever redovito ostavlja dojam osobe koja s velikim samopouzdanjem objašnjava materiju koju, sudeći prema pojedinim njezinim izlaganjima, ni sama ne razumije najbolje. Pritom joj ne nedostaje spremnosti na dociranje oporbenim vijećnicima i građanima, ali joj, prema našem mišljenju, itekako nedostaje jasnoće i argumentacije.

Ipak, u konkurenciji političkih predstavnika koji svojim radom i odnosom prema javnim dužnostima sramote Trešnjevku, Kiš nipošto nije jedina koja zaslužuje pozornost. Puls Trešnjevke u nadolazećim će se tekstovima pozabaviti i njezinim stranačkim kolegama, ali i vijećnicima drugih političkih opcija. Nitko neće biti pošteđen kritike samo zato što pripada određenoj stranci ili vladajućoj većini.

A pitanje koje ostaje u zraku nije samo što je vijećnica htjela reći, nego i koliko građani iz njezinih izlaganja doista mogu razumjeti.