Dok Tomašević govori da gradske financije „ne mogu izdržati“ zahtjeve radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga, otvaramo pitanje političkih zaposlenja, aktivističkih projekata, udruga i milijuna eura javnog novca. Tko ga dobiva, što Zagrepčani za njega dobivaju – i što o svemu kaže Sonja Hranjec?
Financije Grada ne mogu izdržati uhljebljenje i futranje gradskim novcem horde profesionalnih lezbijki koje su ili članstvom ili interesno ili na druge načine povezane s platformom Možemo.
Ovi klinci kaj prodaju malo praška i zelenja i istetoviraju se „na opasno“ misle da su mafija. Nisu. Oni su zadnja karika u lancu.
Prava mafija kojoj ovi s tetovažama „na opasno“ mogu samo pozavidjeti je profesionalnolezbijska mafija. Nismo mi u redakciji krivi kaj su gejevi u i oko Možemo uglavnom blagi, plahi i metiljavi, pa su ih agresivne, rabijatne i ratoborne lezbijke izdominirale, marginalizirale i diskriminirale – naravno, radi financijske koristi, što ih i čini profesionalnim lezbijkama, jer masno naplaćuju svoju seksualnu orijentaciju.
O „profesionalnolezbijskoj mafiji“ pisat ćemo u bližoj budućnosti. O nekima smo već pisali, što je rezultiralo divljanjem nekih profesionalnih lezbijki (iz raznih ogranaka) koje su se prepoznale u opisu.
Da se razumijemo – takve reakcije nisu nikakva posebnost Možemo niti tog političko-aktivističkog kruga. Isto reagiraju i članovi i koalicijski partneri nekih drugih stranaka kod kojih smo uočili suspektne i potencijalno protuzakonite aktivnosti. Primjerice, iz HDZ-a. Reakcije na naša pitanja o uočenim suspektnim aktivnostima u osnovi su iste – samo su metode pokušaja opstrukcije našeg novinarskog rada, odnosno pokušaja zastrašivanja, ponešto drugačije. O konkretnim slučajevima, metodama i osobama uskoro ćemo objaviti zaseban tekst.
A što kada isto govori netko iz same LGBT zajednice?
Da ovakve kritike nisu rezervirane samo za političke protivnike aktualne gradske vlasti, pokazuje i objava Sonje Hranjec na koju smo još prije nekoliko godina nabasali na Facebooku, transrodne osobe i dugogodišnje aktivistice, koja se vrlo otvoreno obrušila upravo na dio organizacija koje javno nastupaju kao zaštitnici LGBT prava.
Hranjec je u objavi na Facebooku iznijela izrazito teške optužbe na račun dijela LGBT aktivističke scene. Napisala je da su to udruge koje „zarađuju na našim mukama“ i „prisvajaju našu borbu“, istodobno ih optužujući da osobe čija bi prava trebale zastupati „brišu i poništavaju“.
Objava Sonje Hranjec na Facebooku na koju smo nabasali prije nekoliko godina. Screenshot: Facebook
Važno je naglasiti: riječ je o tvrdnjama Sonje Hranjec, a ne o činjenicama koje je Puls Trešnjevke utvrdio. Prozvane udruge imaju pravo na odgovor, a objava sama po sebi ne dokazuje nepravilnosti u njihovu radu ili financiranju.
Ali otvara sasvim legitimno pitanje koje se rijetko postavlja: tko je tim organizacijama dao mandat da govore u ime LGBT zajednice i koliko ljudi čija prava navodno zastupaju doista smatra da ih one predstavljaju?
Posebno je zanimljivo što ovakva kritika ne dolazi iz konzervativnih, desnih ili vjerskih krugova, nego iz same zajednice u čije ime navedene organizacije javno djeluju.
Upravo zato nas neće zanimati seksualna orijentacija ljudi kojima ćemo se baviti. Zanimat će nas javni novac.
Imena. Funkcije. Političke i interesne veze. Zaposlenja. Ugovori. Naknade. Iznosi. Udruge i projekti koji dobivaju javni novac.
Prava moć nije na ulici niti među klincima koji glume mafiju. Prava moć nalazi se tamo gdje se odlučuje o radnim mjestima, ugovorima, naknadama, natječajima i milijunima eura javnog novca.
Zato ćemo se time i baviti. Imenima. Funkcijama. Političkim i interesnim vezama. Zaposlenjima. Ugovorima. Naknadama. Iznosima. Udrugama i projektima koji dobivaju javni novac. I, najvažnije, pitanjem što su građani Zagreba za taj novac dobili.
Jer ako nam se danas poručuje da gradske financije „ne mogu izdržati“ ono što traže radnici ZET-a i Zagrebačkog holdinga, onda građani imaju pravo vidjeti cijeli račun.
Koliko odlazi ljudima koji voze tramvaje i autobuse, popravljaju vozila, odvoze otpad, održavaju infrastrukturu i svakoga dana obavljaju poslove bez kojih Zagreb ne može funkcionirati – a koliko odlazi na politička zaposlenja, aktivističke projekte, udruge i druge korisnike gradskog novca?
Stavimo imena, ugovore i brojke na stol.
Pa neka Zagrepčani sami procijene što gradske financije mogu, a što ne mogu izdržati.
