Trešnjevački župnik Željko Lovrić spojio je rap, gospel i kvart u nesvakidašnjem projektu koji ruši granice između Crkve i ulice
Na Voltinu se ovih dana priča o nečemu neuobičajenom – svećeniku koji repa.
Vlč. Željko Lovrić, župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića Ljubljanica – Voltino, objavio je pjesmu “Ispovijed s asfalta”, spoj rapa, gospela i uličnog izraza koji već izaziva velik interes.
Kako sam kaže, inspiraciju je pronašao u poruci Pape Lava XIX koji je pozvao svećenike da budu kreativniji i pronađu nove načine približavanja ljudima.
“Ovo nije propovijed s ambona. Ovo je ispovijed s asfalta.”
Upravo ta rečenica najbolje opisuje ovaj projekt – poruka Evanđelja izlazi iz crkvenih zidova i seli se među ljude, na ulicu i u svakodnevicu.
Vjera izvan crkve
Vlč. Lovrić naglašava da se vjera ne može živjeti samo “pod zlatnim svodovima”, već i u stvarnim životnim situacijama.
Pjesma donosi sirovu, direktnu priču o padovima, izdaji, borbi i traženju smisla. Bez uljepšavanja i bez “celofana”.
Kvart u glavnoj ulozi
Posebnu težinu cijelom projektu daje činjenica da su u spotu sudjelovali i ljudi iz kvarta, uključujući i navijačku ekipu.
Time “Ispovijed s asfalta” dobiva autentičan urbani potpis – nije riječ o sterilnom projektu, već o stvarnoj priči iz lokalne zajednice.
Poruka koja ide dalje
Lovrić smatra da upravo glazba može doprijeti do ljudi koji možda nikada ne bi kročili u crkvu.
“Probudi se, Crkvo. Vrijeme je da srušimo norme.”
Njegov projekt nije samo pjesma, već i poziv na promjenu pristupa – Crkva, poručuje, mora izaći među ljude.
Velečasni Lovrić pjesme je počeo pisati još u vrijeme Domovinskog rata, kada je kao petnaestogodišnjak, duboko potresen događajima oko sebe, zapisao prve stihove u bilježnicu. Trenutačne okolnosti u svijetu podsjetile su vlč. Lovrića na to doba, što je zajedno s osobnim iskustvima i dugim unutarnjim procesima na koncu i iznjedrilo “Ispovijed s asfalta”.
Lovrić, koji se svećeničkom pozivu posvetio prije četvrt stoljeća, već je trinaest godina župnik u Voltinu. Uz to, od prošlog Božića obnaša i funkciju dopredsjednika Udruge hrvatskih likovnih umjetnika. I sam slikar, u posljednje je tri godine sudjelovao u organizaciji Božićnih i Uskršnjih izložbi na kojima bi sudjelovalo po 50 umjetnika. Htio je – i uspio – u župi spojiti vjeru i umjetnost. Znao je biti i DJ na druženjima nakon izložbi, što je s vremenom stvorilo još veću bliskost i povezanost s zajednicom.
O aktivnostima i projektima velečasnog Lovrića
Vlč. Lovrić iznimno je ponosan na neke od projekata koje je realizirao.
Nakon potresa, obratila mu se profesorica Renata Novoselac s molbom da u pastoralnom centru omogući djeci i mladima oštećena sluha, ali i djeci s raznim razvojnim teškoćama s kojima profesorica radi po posebnoj metodi, nastavak učenja sviranja violine. Zamislimo samo radost te djece koja su potom u dvije prilike nastupila na koncertima uz Zagrebačku filharmoniju.
U sklopu drugog projekta velečasni je sudjelovao kao izvođač, ali i kao dirigent. Naime, zajedno s udrugom Jedra pokrenuo je inicijativu koja istražuje terapijski učinak glazbe tijekom kemoterapije i moguću pomoć u bržem oporavku organizma. Sve je rezultiralo koncertom u Lisinskom, gdje su, opet uz Zagrebačku filharmoniju, nastupili i oboljela djeca i odrasli.
Trećim projektom župa razvija sustav psihološke pomoći za ljude koji se nalaze u teškim životnim situacijama, ali iz različitih razloga ne žele stručnu pomoć u institucijama. Takvi u župu mogu doći anonimno, bez straha od stigme ili evidencije, a pomoć im pružaju stručne osobe, jer postoje situacije u kojima ni svećenici više ne mogu pomoći sami, već je potrebna i profesionalna pomoć.
Trenutačno je u župnom izložbenom prostoru, Katakombi Novoj, izložba Stephana Lupina, koja traje još nekoliko dana (do 25. ožujka). O nadolazećim izložbama i drugim projektima svestranog trešnjevačkog svećenika pisati ćemo uskoro.
Ljubav prema životinjama
Velečasni, odrastao u Novom Marofu, u djetinjstvu je u šumi pronašao jastreba koji je pao iz gnijezda, i othranio ga. Kad je s četrnaest godina odlazio u Zagreb u sjemenište, dogodilo se nešto što, kako kaže, nikad neće zaboraviti. Njegov je ljubimac pratio vlak sve do Zaprešića – i zauvijek nestao. Zato danas na balkonu župnog ureda živi jastrebica Lili, koju velečasni odmilja zove gospođa Kokoš. Pušta je samo navečer kad šetaju nasipom.
Tu je i velika zelena iguana, koja jede samo iz ruke velečasnog Lovrića. Reagira na njegov glas, a kada ga dugo nema, i ona se zna oglasiti.
Treći član družine velečasnog je njegov pas Dante, koji je uz njega stalno, osim kad je na misi. Dante, koji sa svojim gazdom glumi u spotu, navečer kad velečasni zatvara crkvu i ostane moliti, sjedne u prvu klupu i mirno gleda velečasnog u molitvi, kao da zna što radi.
Životinje me uvijek iznova podsjete koliko je priroda, odnosno Božje stvaranje bogato i raznoliko. Kada to vidiš, teško ti je razumjeti zašto ljudi biraju sukobe kad oko sebe imaju toliko ljepote.
“Ispovijed s asfalta” tako prerasta u priču koja povezuje vjeru, kvart i svakodnevni život.
A na Voltinu, čini se, ova priča tek počinje. I ima još što za reći.
