O Trešnjevki
Je li pravilno pisati na Trešnjevki ili na Trešnjevci ?
Kako je nekoć miran pašnjak prepun divljih trešanja postao jedno od najnaseljenijih i najživljih područja Zagreba? Ovo je priča o Trešnjevki – kvartu čije ime miriše na prošlost, ali čiji duh uporno korača u budućnost.
Ime i podrijetlo
Ime Trešnjevka prvi se put spominje na Kneidingerovu planu (Leopold Kneidinger) gradske općine iz 1766. godine. Tada na tom mjestu nije bilo kuća, već pašnjak koji je dobio ime po divljim trešnjama koje su tamo rasle.
U najužem smislu, Trešnjevka je dio oko Tratinske i Ozaljske ulice – današnja Stara Trešnjevka. U širem smislu, podrazumijeva cijeli prostor južno od željezničke pruge, zapadno od Savske i sjeverno od Save, s nejasnim zapadnim granicama.
Danas je Trešnjevka jedna od najvećih i najnaseljenijih zagrebačkih četvrti. Zbog svoje veličine, administrativno je podijeljena na dvije gradske četvrti; Trešnjevku – sjever i Trešnjevku – jug.
Trešnjevka – sjever je gradska četvrt osnovana 1999. U prethodnom ustrojstvu postojala je općina Trešnjevka. Četvrt obuhvaća dio Zagreba južno od željezničke pruge, sjeverno od Zagrebačke avenije, između Savske i Zagrebačke ceste. Na istoku se nalaze pravilni gradski blokovi, a na zapadu uske uličice sa gusto naseljenim kućama. Unutar četvrti postoje izdvojena naselja Voltino naselje i Rudeš. Kroz četvrt također prolazi napuštena trasa željeznice Samoborček.
Trešnjevka – jug je gradska četvrt osnovana 1999.
Četvrt obuhvaća dio Zagreba južno od Zagrebačke avenije, zapadno od Savske ceste, sjeverno od Save, a istočno od Savske Opatovine. U četvrti se nalazi nekoliko starih sela, ali većina stanovnika živi u urbaniziranim naseljima.
U četvrti se između ostalog, nalazi jezero Jarun, omiljeno odredište Zagrepčana, pa se ponekad cijelo područje naziva Jarun.
Trešnjevka, danas jedno od najvećih zagrebačkih naselja, ima bogatu i dinamičnu povijest koja obuhvaća razdoblja od prapovijesti do suvremenog urbanog razvoja.
Prvi tragovi naseljenosti
Najstariji arheološki nalazi na području današnje Trešnjevke uključuju kamene sjekire pronađene u Rudešu i Jarunu. U Horvatima su otkriveni i grobovi iz razdoblja između 1100. i 1000. godine prije nove ere, pripadajući tzv. kulturi polja sa žarama .
Srednji vijek: podijeljena zemlja
U srednjem vijeku Trešnjevku dijele dvije tadašnje gradske sile – Kaptol i Gradec. Kralj Andrija II. 1221. daruje zemlju Kaptolu, dok Bela IV. 1242. godine poklanja istočni dio Gradecu. Granica se vodila potokom Črnomerec, koji će sve do 1945. činiti zapadnu granicu Zagreba.
Pruga, tvornice i prve kuće
Značajnija urbanizacija Trešnjevke započela je 1862. godine izgradnjom željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak, odnosno Južnog (današnjeg Zapadnog) kolodvora što je potaknulo industrijski razvoj uz Savsku cestu. Do kraja 19. stoljeća, područje je postalo privlačno za radnike koji su gradili kuće, često bez dozvola, što je dovelo do stvaranja radničkog naselja .
Sve intenzivniji i raznovrsniji gospodarski život koncentrira se prvenstveno uz željezničku prugu i Savsku cestu, na kojoj se 1891. godine gradi prva tramvajska pruga, sa spremištem za tramvaje na mjestu današnjega Tehničkog muzeja. Tu se grade i tvornica šibica, pilana, potkivačka škola…
Zagrebački tramvaji neraskidivo su vezani uz Trešnjevku. Jedna od prvih tramvajskih linija tada još konjskog tramvaja je vodila rubom Trešnjevke od centra grada do Predgrada Sava odnosno po Savskoj cesti do Savskog mosta. Ta se linija održala sve do današnjih dana bez nekih bitnih izmjena. U doba između dva svjetska rata, 1935. godine, pruga se produžuje na Trešnjevku i izgrađuje se današnja Remiza, koja tako preuzima ulogu spremišta za tramvaje umjesto današnjeg Tehničkog muzeja.
Produljenjem pruge kroz današnje Tratinsku i Ozaljsku 1935. i izgradnjom nove remize i pratećih prostora (uprava ZET-a itd) na Vurovčicama, tramvaj se još dublje ukorijenio na Trešnjevki. Time je počeo proces urbanizacije prostora koji se danas smatra Trešnjevkom u užem smislu.
Mitnice: vrata u grad
Mitnice su u prošlosti bile vrata u grad. Na njima se kontroliralo tko ulazi u grad i što ulazi u grad te se tamo plaćala carina na proizvode koji su se uvozili. Područje današnje Trešnjevke je sve do 1945. godine bilo tek djelomično u sastavu grada Zagreba. Do kraja Drugog svjetskog rata zapadna je gradska granica išla potokom Črnomercem tako da su današnji kvartovi Ljubljanica, Rudeš, Jarun i Prečko u to doba bili samostalna prigradska sela (dijelovi tadašnje općine Vrabče), dok kvartovi Voltino, Vrbani i Staglišće nisu uopće postojali. Na Trešnjevku se moglo ući na nekoliko mitnica: Mosta preko potoka Črnomerca na Zagorskoj cesti (cestovni prijelaz), Mosta preko potoka Črnomerca kod ulice Ljubljanica, današnja Remiza, te Mosta preko potoka Črnomerca na Horvaćanskoj cesti.
V. rajon
U razdoblju od 1945. do 1952. godine područje Trešnjevke čini V. rajon grada Zagreba. Nakon ukidanja rajona 1952., cijelo to područje pripada jedinstvenom užem gradskom prostoru pod izravnom upravom Narodnog odbora Grada. Od 1953. Trešnjevka ima status općine, a 1967. ulazi u sastav Grada Zagreba kao jedinstvena općina.
Poplava 1964. godine
Jedan od najdramatičnijih događaja u povijesti Trešnjevke bila je poplava 1964. godine, kada je rijeka Sava probila nasipe i poplavila više od polovice naselja. Poplava je odnijela 17 života i ostavila 40.000 ljudi bez domova.
Stariji stanovnici još uvijek prepričavaju kako su kroz vodu do pasa spašavali najvažnije iz svojih kuća. Ulica po ulica – sve je bilo pod vodom. Poplava je potaknula veliku obnovu i izgradnju novih naselja, ali i ojačanje nasipa uz rijeku.
Kvart koji i dalje raste
Od osamdesetih do danas, Trešnjevka je prošla kroz valove ubrzane urbanizacije, postavši jednim od najnaseljenijih i najdinamičnijih dijelova Zagreba.
Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, Trešnjevka – sjever bilježi gustoću od 9.118 stanovnika po km², dok Trešnjevka – jug ima 6.639 stanovnika po km² . Ove brojke svrstavaju Trešnjevku među najgušće naseljene dijelove Zagreba, odmah iza gradske četvrti Donji grad.
Izazovi suvremenog Trešnjevčanina
Gustoća stanovništva donosi i brojne izazove: nedostatak zelenih površina, zagušena infrastruktura, prometne gužve, ali i gubitak lokalnog identiteta.
Ipak, unatoč svemu, Trešnjevka i dalje diše. Na placu se još uvijek susreću poznata lica, kvartovski kafići su puni života, a duh zajedništva opstaje – i u obnovljenim zgradama i među zadnjim obiteljskim kućama.
Kvart u kojem sve ima ritam
Trešnjevka je više od statistike. To je kvart u kojem tramvaj zvuči kao ritam svakodnevice, gdje se ljeto osjeća na Jarunu, a jesen miriše na kestene. Kvart u kojem povijest nije zaboravljena, već ukorijenjena.
Ako znamo slušati svoj kvart, možda ćemo i znati bolje planirati njegovu budućnost.
