Godine 1891., za gradonačelnika Milana Amruša, bila je velika gospodarska izložba u Zagrebu, preteča kasnijih zborova i današnjeg Velesajma. Ta je izložba bila povezana s mnogim drugim priredbama, među koje je spadalo i svečano otkriće Kačićeva spomenika u Mesničkoj ulici i prva velika slikarska izložba u Zagrebu. Moralo se misliti i na prijevoz mnogobrojnih putnika koji su stigli u Zagreb i koji su morali od udaljenoga Južnog kolodvora (danas zapadnog) dolaziti u grad. Tako je 5. rujna te godine, iako je izgradnja pruge počela još 1889., s vožnjom počela prva konjka, kako su Zagrepčani tog vremena zvali konjski tramvaj.
Prije 134 godine, točnije 5. rujna 1891., zagrebačkim ulicama krenuo je konjski tramvaj čiji se zvuk zvonca sljedećih dvadeset godina izmjenjivao s kloparanjem potkova umornih konja. Iako je u Zagrebu tada živjelo nešto više od 42.000 stanovnika, interes građana bio je ogroman te se procjenjuje kako se već idućeg dana tramvajem vozilo 20 000 ljudi. Tog 5. rujna, u jutarnjim satima, vozač Ferdo je, uz konduktera Vida i upregnutog konja Belka, s mjesta današnjeg Tehničkog muzeja, gdje se tada nalazilo spremište tramvaja, krenuo na svoju prvu vožnju.
Po tračnicama dugim svega 8 kilometara sa širinom kolosijeka od 0,76 m, vozilo je 10 zatvorenih i 6 otvorenih (ljetnih) tramvajskih kola. Konja je bilo otprilike dvaput više od kola, a svaki je prevalio prosječno između 26 i 28 km na dan. Taj se događaj smatra prvim oblikom organiziranog tramvajskog prijevoza u Zagrebu i obilježava se kao Dan ZET-a.
S uvođenjem konjskog tramvaja Zagreb je dosta kasnio za velikim europskim gradovima, koji ga uvode već šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, dok se u Zagrebu o toj ideji javno raspravlja tek 1885., kad šaljivi zagrebački list “Bič” donosi vijest: “Tramvajski promet je već uveden – ali, naravno, u Beču, Grazu i Budimpešti!” Iako je konjski tramvaj bio veliki korak naprijed za javni prijevoz, suočavao se s brojnim izazovima. Konji su trebali često odmarati, a njihova snaga nije bila dovoljna za vožnju po strmijim dijelovima grada. Uz to, održavanje tramvajske mreže i briga o konjima bili su skupi i zahtjevni.
Ovo su uredbe koje su se mogle pročitati na konjki;
Za vrijeme vožnje zabranjeno je zaskakivati na tramwayska kola ili izskakivati iz njih, a isto tako ni stajati na kolnih stubah
Uzimati sa sobom na tramwayska kola pseta ili jih privezivati, da za koli ili uz kola trče, strogo je zabranjeno
Osobama pijanim ili bolujućim na gnjusnih ili priljepčivih bolestih nesmije kondukter dozvoliti vožnju, a osobe, koje bi svojim nepristojnim ponašanjem smetale ostale suputnike, imade kondukter sa kolah odstraniti
Osobe, koje svojim odijelom mogu druge suputnike zamazati, smiju samo na prednjem otvorenom dielu kolah kraj kočijaša stajati
Razvoj i širenje Zagreba s godinama konjski tramvaj sve je teže pratio pa se javila ideja o uvođenju električnog tramvaja, a preduvjet za to bila je izgradnja električne centrale 1907., nakon čega se odmah pristupilo izgradnji novog postrojenja i tramvajske infrastrukture.
Prvi tramvaj na električni pogon provozio je zagrebačkim ulicama 18. kolovoza 1910., ali je konjski još godinu dana ostao na nekim sporednim prugama, sve dok u potpunosti nije dovršena električna tramvajska mreža. O pokusnoj vožnji električnim tramvajem tadašnji novinski izvjestitelj izvještava: “Vozeći se, sreli smo vojnike gdje idu na vježbu. Bože čuda! Prije si ih mogao sve jednoga za drugim prebrojiti kad si se vozio na konjskoj željeznici, a sada kao da njihove kape vjetar nosi. Svijet je ostao zapanjen, okretao se, a nas je sila nevidiva časomice istrgla njihovu vidiku…”.
Od tada je u dnevnik ZET-a upisano mnoštvo važnih datuma, među kojima se ističe 1931. godina kada se tramvajskom priključuje i autobusni promet. Neizostavnu ulogu u zagrebačkom prijevozu putnika ima Uspinjača, još od 1890., kao i sljemenska žičara (stara žičara puštena je u promet 1963., a službeno zatvorena 2007. nakon kvara na elektromotoru).
Zagreb je danas milijunski grad. Pokriva ga gotovo 120 kilometara pruga na kojima je svakodnevno u redovitom prometu 259 tramvajskih motornih kola, od čega 154 niskopodna.
Prema podacima ZET-a, njegovi tramvaji i autobusi danas dnevno prevezu više od milijun putnika te čak tri puta dnevno obiđu ekvator, a godišnje 109 puta prijeđu put do Mjeseca i natrag. Gradska uprava od osnutka ZET-a osiguravala je materijalne i financijske pretpostavke za njegov razvoj, a sve kako bi građanima pružili uslugu na visokoj razini.
Kao i svake godine, i ovaj će se rođendan ZET-a proslaviti nostalgičnim vožnjama muzejskom linijom 21 koja će biti u prometu od 15 sati na uobičajenoj kružnoj trasi s Ljubljanice preko Vodnikove, Glavnog kolodvora, Trga žrtava fašizma i Trga bana Jelačića te u povratku Savskom do Ljubljanice s legendarnim tramvajem tipa M24 iz 1924. godine i prikolicom tip Košak.
Vožnja muzejskom linijom je besplatna, a vozni red kojim će prometovati u petak, 5. rujna, od 15 do 21 sat, potražite na inernetskoj stranici ZET-a.
Svi ste pozvani na vožnju muzejskom linijom, uz nezaboravne zvukove stare “treske”.
