Što je ostalo od nekadašnjeg simbola širenja Zagreba?
Kada Zagreb izranja iz sna,
čekaju ga konduktera dva,
da ih poveze na remizu,
da razbiju lozom krizu.
Kada Zagreb izranja iz sna,
nigdje nema frikova,
nema više frikova,
kada Zagreb izranja iz sna.
Prostor na kojem su spremište i okretište tramvaja, poznatiji kao Remiza, proslavio je Branimir Štulić kroz pjesmu 041, kojom započinje kultni Azrin dvostruki album, Sunčana strana ulice.
Vurovčica
Kvart koji je sa zapada omeđen potokom Črnomercem, sa sjevera Ozaljskom ulicom, s istoka Selskom cestom, a s juga je nekad sezao u područje današnjih Srednjaka, a danas seže tek do Zagrebačke avenije, zapravo se zove Vurovčica. S obzirom na to da se na većem dijelu toga prostora danas nalazi remiza ZET-a, tijekom vremena se među ljudima ukorijenilo ime „Remiza“. Na relativno malom prostoru Vurovčice svoje je mjesto, uz okretište i spavaonicu tramvaja, pronašlo i kazalište Trešnja. Tu je 1930. izgrađeno Naselje Istrana i invalida, a nakon drugog svjetskog rata i stadion Graba. Tu je i Trešnjevačka ljepotica, ali i sportska dvorana Trešnjevka, poznatija po imenu Kutija šibica, izgrađena 1959. kao tada najveća sportska dvorana u gradu.
Stara remiza
Prva tramvajska remiza današnjeg ZET-a punih se 45 godina, od osnutka zagrebačkog javnog prijevoza, nalazila na prostoru na kojem je danas Tehnički muzej Nikola Tesla. Stara remiza u Savskoj je u potpunosti srušena nakon 1936. i od nje nije ostalo ništa. Na njenom mjestu izgrađen je 1949. paviljon Zagrebačkog velesajma koji je tada još uvijek bio u Savskoj na prostoru današnjeg Studentskog centra.
Nakon preseljenja velesajma iz Savske u Novi Zagreb, ovaj paviljon postaje Tehnički muzej.
Gradnja pruge i novog spremišta tramvaja
1935. godine izgrađena je tramvajska pruga od današnje Cibone do prostora kojeg danas zovemo Remizom. Novo spremište tramvaja na Vurovčici službeno je otvoreno 11. veljače 1936. Upravo zahvaljujući izgradnji tramvajske pruge kroz današnju Tratinsku i Ozaljsku do Vurovčice i počinje urbanistički razvoj Trešnjevke.
Remiza, nekadašnji simbol širenja Zagreba i njegove povezanosti, danas je zapušteni i napušteni prostor koji ljudi uglavnom izbjegavaju.
O obnovi i uređenju
U predizbornom programu platforme Možemo iz 2021. o Remizi je napisano slijedeće;
“Remiza na Ljubljanici i okolni kompleks zgrada u Ozaljskoj ulici zahtijevaju obnovu i uređenje. Naime u taj se prostor nije ulagalo 50 godina, još od otvorenja bivše Name 1972. godine! On je pak iznimno važan za prometnu protočnost, ali i za okupljanje građanki i građana, stoga je bitno urediti ga što prije bez drastičnog
narušavanja originalnog izgleda kako bi ostao spoj tradicije i modernog, održivog
urbanizma. Potrebno je što prije postaviti pristupne rampe prema okretištu za
osobe s invaliditetom i kontrolirati “divlje” parkiranje. Zbog velikog potencijala
tog prostora kao mjesta događanja i okupljanja, svojevrsnog trga, bit će dijelom sveobuhvatnog urbanističkog plana.“
Nije jasno što je Možemo mislilo pod obnovom i uređenjem okolnog kompleksa zgrada, koji je bio i ostao privatno, a ne vlasništvo Grada Zagreba.
Samo okretište i okolni prostor (Broj kat.čes. 6705/2) vodi se kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba. Okretište, koje dakle jest u vlasništvu i pod upravom Grada, nakon više od četiri godine otkako je objavljen predizborni program platforme Možemo za lokalne izbore 2021., i dalje izgleda kao zaboravljeni terminal vremena.
Zagreb World Center
Kompleks zgrada u kojem je nekad bila robna kuća NAMA je, kako smo još 2020. mogli pročitati u medijima, na dražbi za 31 milijun kuna kupila tvrtka Immobiliare Jurić, i bila je to jedina pristigla ponuda za objekt koji je došao “na bubanj” jer je njen dotadašnji raspolagatelj – građevinski div Konstruktor Inženjering iz Splita, otišao u stečaj. Tada se otkrilo i da se na okretištu planira gradnja projekta radnog naziva Zagreb World Center, a na stranici jedne arhitektonske tvrtke pronađene su i projekcije budućeg izgleda.
Kako su planove investitora omele razne birokratske i druge prepreke, Zagreb World Center će, barem još neko vrijeme, ostati samo ideja.
Naša ideja
U međuvremenu, i mi imamo jednu ideju. Kako mnoge roditelje, a zajedno s njima i Grad Zagreb, muči kronični nedostatak mjesta u vrtićima, predložiti ćemo vlasniku objekta i odgovornima u Gradu da pokušaju, na zadovoljstvo svih uključenih strana, naći zajednički jezik. Prema podacima Gradskog ureda za obrazovanje, u pedagoškoj godini 2024./2025. čak 4.200 djece nije upisano u gradske vrtiće zbog nedostatka kapaciteta.
Preko deset tisuća raspoloživih metara kvadratnih Grad bi mogao iznajmiti i prenamijeniti u dječji vrtić na izvrsnoj lokaciji, odnosno tranzitnoj točki od centra prema zapadnom dijelu grada. Ili otkupiti, ako za to postoji mogućnost i interes. Takvim manevrom profitirali bi svi; vlasnik objekta, koji bi sigurno radije iznajmio ili prodao prostor nego ga prepustio zubu vremena, Grad Zagreb, koji bi vjerojatno jeftinije (i brže) prošao ovako nego izgradnjom novih vrtića iz temelja, i na kraju – klinci i njihovi roditelji. Vrtić u prostoru u kojem je nekad bila NAMA ideja je koja bi mogla riješiti dobar dio problema nedostatka mjesta u vrtićima, bar u zapadnom dijelu grada.
Dok čeka bolje dane, Remiza ostaje simbol neiskorištenog potencijala. Vrijeme je da iz sna izroni i Grad Zagreb, i ponovno probudi prostor koji je nekoć predstavljao viziju razvoja – a danas vapi za novim sadržajem.
